Čvrstina vere, čistota duše, čestitost života
Powered By Blogger

недеља, 24. април 2011.

Zidanje podruma

Juče, dana 23.04.2011. godine završen je i podrum. Ozidan je betonskim blokom na 25, veoma brzo i efikasno. Takođe je izvođač doneo na plac elemente „Šidelovog“ dimnjaka koji će početi da zida odmah posle praznika, dakle u utorak. Tada je takođe u planu izlivanje temelja za deo kuće gde će se nalaziti dnevan soba i trpezarija i deo gde će se nalaziti terasa. Nakon toga sledi ploča.

Ne mogu da vam ljudi moji opišem taj osećaj. Kada vidite kako vaša kuća raste. Kao iz vode. Do juče je na tom mestu bila bašta, a za jedno mesec i po će tu biti kuća. Naša kuća. Biće je teško opremiti i okončati sve radove. Ali nema veze. „Tiha voda breg roni“ kako kaže narodna poslovica. I samo napred. Nema nazad.

Još uvek dosta čitam o grejanju i ta materija mi je postala jako interesantna. Ne možete da verujete kakvih sve sistema ima i koliko se i na tom polju odmaklo. Svuda u svetu je počela da se uvodi kao način grejanja biomasa ( pelet, balirana sojina slama i žetveni ostaci... ). Čak sam i takve peći gledao. Na baliranu slamu. To vam je klasičan kotao, malo većih dimenzija u dužinu, u koji staje jedna ili dve bale slame. Proizvođači kotlova ovoga tipa su vam

„Termomont“ Šimanovci
„Sucom“ Knjaževac

a ima i individualnih proizvođača. Cene kotlova variraju od oko 800 – 1100 eura u zavisnosti od jačine. Kotlovi su sami po sebi interesantni jer imaju jako veliko ložište u koje možete da gurate sve. Od balirane sojine slame, preko šapurika ( čokova ), do drva, uglja, briketa, panjeva... bukvalno svega. Jedino što se meni ne sviđa je što su svi od reda kotlovi izrađeni od čeličnog lima pa me samim tim plaši koliko će da traju jer kada vam proizvođač napiše da je koristio kotlovski lim debljine 5mm, možete samo da mu verujete na reč. A ja nekako ne bih da se igram sa nečim što u startu vredi 1000 eura i što je po meni stvar koja treba da traje makar 10-15 godina, a ne da mi procuri posle par godina. I ako postoji garancija od 5 godina na pojedine kotlove, proizvođač će se verovatno izvlačiti da nije njegov radnik, tj.ovlašćeno lice puštao kotao u pogon...itd. To jednostavno ne želim. Želim da investiram u kotao koji će mi trajati dugi niz godina jer nemam nameru da ga svakih par godina menjam i propuštam npr. letovanje ili bilo šta drugo kako bih morao da kupim kotao. I kod ovih kotlova premija je akumulator toplote, jer bale slame dosta brzo izgore, pa se mora često ložiti. Takođe mana je i povećana ( znatno veća ) količina pepela koja ostaje iza loženja. A po meni je jedna od najvećih mana za mene lično to što nemam gde da lagerujem bale slame koje su dosta gabaritne a i zapaljive, tako da ne bih da se kockam. Ovo grejanje je po meni pun pogodak kod ljudi koji imaju seoska domaćinstva i zemlju koju obrađuju, pa imaju žetvenih ostataka i svakojakog amelja koji ostaje od poljoprivrednih radova. Takav kotao se za njih isplati.

Kako sam obećao, evo malo linkova:

http://www.radijator.rs
http://www.sukom.co.rs
http://www.dzonikom.com
http://www.groupprotem.com
http://www.etazgrejanje.com
http://www.metacon.rs
http://nivas.co.rs
http://www.termismkm.rs
http://www.termomont.co.rs

Hristos voskrese i sretan Uskrs svim graditeljima i čitateljima.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Posted by Picasa

субота, 23. април 2011.

Grejanje

Evo kao što sam obećao teme koja mi ne da mira duži vremenski period a tiče se načina grejanja. Bez namere da ulazim u neke teorijske rasprave koje se tiču Džula i kilovata, stepena iskorišćenosti kotlova, isplativosti ovoga ili onoga načina grejanja ( a ni jedno na ovaj ili onaj način nije isplativo ), ovde imam nameru da samo iznesem neke svoje razloge i razmišljanja o načinu grejanaj koji sam odabrao.

Znam samo da će biti radijatorsko, jer za podno nisam naišao na podršku „lepše polovine“. Naime kako će u većem delu kuće biti parket, ili laminat varijanta podnog grejanja je otpala, pa sam se skoncentrisao na radijatorsko, te sve potrebne elemente za njega. Snaga peći je reda veličine 25 Kw.

Što se tiče načina grejanja, s obzirom da u opštini Šid ima najviše šume u celoj Srbiji ( oko 22.000 ha ) a sticajem okolnosti „ćaća“ mi je od te struke pa znade, način grejanja je time bio opredeljen. U velikom broju domaćinstava u ovoj opštini drvo je osnovni ogrevni „artikl“. U nekim selima prema Bosni tipa Višnjićevo i Jamena postoji i uzrečica: „Jebeš kuću što motorku nema“. Ja nemam motorku. Ali imam volju. Haha. I to je nešto.

E sad, pošto ja baš nisam, iskreno rečeno, nešto preterano radišan tip, dok sam gledao peći i kotlove za centralno grejanje, dođe meni do ušiju jedna reč – pelet. Ja ti ne budem lenj pa malo pročeprkam i nađem podatke o tom peletu i kotlovima koje pogoni. I mogu vam reći da mi se dosta svideo kao način grejanja, jer omogućava dosta veliku autonomiju u radu samoga sistema. Sve je u fazonu sipaš i ne misliš. Podesiš automatiku i isprogramiraš par dana grejanje unapred i uživaš. Gorionik se sam pali i gasi, sam greje, određuje snagu... a ima i jedna perverzija. Sediš kod drugara i onako vam je, jelte prijatno, napolju hladno, kod druga toplo, vi mezite i pijuckate, supruge vas gledaju i u sebi kunu. Nikad da se krene kući. I uneke, kad odlučite da je vreme da se kreće, vi ondak pošaljete porukicu ili što no bi se kazlo SMS na adresu gorionika tamo negde u Berkasovu, i on sam pali vaš lični pakao. I dok dođete kući ona topla. E to je posao. Cena tone peleta kreće se od 130 – 200 eura u zavisnosti koliko ste vredni i kada ga nabaljate.

Cvrčak će naravno uvek sve skuplje platiti nego mravi. Eeee ali će mrav da psuje celo vreme La Fontena, a cvrčak će da digne sve četiri u vis.

Šalu na stranu, daklem, kao način grejanja odabrano je drvo ( uključujući i drvene brikete ) ili pelet.

Sledeći je izbor kotla. Eeeee tu se sad vode oštre polemike. Čelični ili gusani tj. liveni. Kod grejanja drvetom, da li klasično grejanje na drva ili metod pirolize. Kod peleta, opet da li se sistem i koliko brzo može prebaciti na drva, te da li je peć gusana ili čelična. Ja iskreno mnogo više naginjem ka gusu, tj. livenim kotlovima jer mi izgledaju nekako robusnije, masivnije.

Za svaku opciju čitaocima ću ostaviti par linkova da se sami uvere u moje „nedvoumice“. Pa da počnemo.

DRVA – grejanje obično, klasično

Što se tiče peći na drva i brikete peći su čelične ili gusane. Od peći koje su meni interesantne i koje se na ovakav način lože imamo sledeće modele:

„Radijator“ model FK – čelični
„Biasi“ model 3 wood – liveni
„Buderus“ model Logano G211D – liveni
„Feroli“ model GF – liveni
„Feroli“ model GF NK – liveni sa bojlerom za sanitarnu vodu
„Stadler“ model Central 24 i 28kw – čelični
„Stadler“ model MR i Mrs – čelični sa i bez bojlera
„Stadler“ model MV i Mvs – čelični sa i bez bojlera
Viadrus U22S – liveni

E sad, kako sam rekao, ja nisam nešto pristalica čeličnih kotlova. U početku mi je jako bio interesantan Radijatorov model „FK“ jer nije radio na principu prinudne promaje nego je imao centrifugalni ventilator. Cena mu je „pojaka“, nekih 115.000 dinara za meni potrebnu snagu. Međutim na nekom forumu pročitao sam iskustvo servisera kome je jedan kotao, doduše ne ovaj, procureo veoma brzo posle ugradnje, pa me je to pokolebalo prema čeličnim kotlovima, osim možda ovih dole navedenih Štadlerovih modela. Naime, mnogi stariji setiće se kotlova marke TAM Štadler koji su i ako u upotrebi preko 30 godina, kod nekih ljudi još u funkciji, pa se nadam da su i ovi današnji Štadlerovi kotlovi zadržali stari renome. Cena im je od oko 90.000 do 150.000 dinara za one sa bojlerom i uz popust od oko 15% za neke modele.

U pogledu Buderusa, ovaj kotao se negde prodaje kao Buderus, negde kao Junkers a negde kao Bosh i takođe se radi o livenom kotlu. Kod nas ga ima u firmi „Etaž“ pod imenom Bosh. Polako sužavajući krug došli smo do mojih trenutnih favorita:

„Biasi“ model 3 wood sa cenom od oko 112.000 dinara
„Feroli“ model GF – nepoznate cene
„Feroli“ model GF NK – nepoznate cene
Viadrus U22S – kao verovatno najprodavaniji liveni kotao u Srbiji

Biasi je tropromajni, trajnožareći kotao, koji je verovatno trenutni vrh što se livenih kotlova tiče. Ova dva Ferolijeva modela interesantna su mi zbog mogućnosti nadogradnje sa gorionikom na pelet marke Feroli P7 čija je cena oko 85.000 dinara, te samim tim imam mogućnost da biram između drva i peleta, a zadržavam ono što je dobro – liveni kotao. Viadrus takođe može da se nadogradi sa gorionikom, a radi se o jednom od sigurno „best buy“ kotlova u Srbiji.

E sad, pošto bih želeo da sebi olakšam život, mislio sam da jednom od ovih kotlova dodam i akumulator toplote od oko 1000 litara u skladu sa formulom da na 1kw snage ide od 30-50 litara vode akumulatora. Kotao radi punom parom, nema smole, zagreva vodu koju onda distribuiram prema potrebi i podešenoj temperaturi. Takođe uz akumulator obavezno ide i jedan kombinovani bojler za sanitarnu vodu sa izmenjivačem i eventualnom mogućnošću priključka za solarno grejanje ( za neku budućnost ). Na taj način nema bojlera u kući.

Svom tom skalamerijom postigao bih bolje iskorišćenje i manje loženja, uz maksimalni konfor koji se može izvući iz ove vrste kotlova i ovakvog načina grejanja. Pored ovih kotlova, Štedlerovi modeli vrebaju iz prikrajka, i ako su čelični.

DRVA – grejanje na pirolizu

Verujem da velika većina zna šta znači piroliza, ali za one koji ne znaju, to grejanje drvima maksimalne vlažnosti do 20%. Veliki ložišni prostor omogućava punjenje velike količine goriva. Tehnologija rada omogućava grejanje bez prestanka i do 12 sati. Kotlovi ovoga tipa imaju dve komore za sagorevanje gde se odvija sagorevanje po principu pirolize uz visoku iskorišćenosti goriva koristeći venitlator dimnih gasova. Kotlovi imaju elektronsku regulaciju temperature u kotlu, mogućnost modulacije snage kotla da bi se obezbedio optimum sagorevanja. Regulator meri temepraturu vode u kotlu i istovremeno reguliše rad ventilatora dimnih gasova i pumpe za centralno grejanje. Preporučuje se ugradnja akumulatora tople vode zapremine od min.30 litara vode na 1kw kapaciteta kotla.

Dakle, jako malo loženja, jako malo pepela ALI: drva maksimalne vlažnosti 20%, veća cena nabavke kotla koje počinju od 150.000 dinara pa naviše, obavezan akumulator tople vode i najbitnije svi kotlovi ovoga tipa su čelični izuzev Biasi „Pirowood“ modela koji je jedini liveni pirolitički kotao na svetu. Ali je i cena svetska i iznosi 314.000 dinara samo za kotao.

Od kotlova koji se mogu naći kod nas imamo sledeće:

Termomont TPK – čelični
PTK Piromax Subotica – čelični
Radijator „Gasogenerator“
Buderus Logano S121
Biasi „Pirowood“
Feroli FG
Centrometal BIO TEC

Ovaj način grejanja je dobar, ali traži znatnija ulaganja kako u drva koja morate da sušite minimum godinu dana da bi bila vlažnosti ispod 20%, što znači sad ih kupite i koristite u zimu 2012/2013. godine. Takođe celokupna skalamerija košta sigurno oko 350.000 – 400.000 dinara, što je puno za grejanje isključivo na drva i samo drva, tako da sam naišao i na treći način grejanja a to je:

Grejanje na pelete

Pelet je energetski proizvod cilindričnog oblika prečnika od 6-8mm najčesće dužine 10-30mm. Proizvodnja peleta je započela kao odgovor na ekonomsku krizu 70-tih godina kao i zbog zahteva da se zaštiti čovekova životna sredina. Prvobitna proizvodnja i upotreba peleta počinje u Švedskoj, Nemačkoj i Austriji da bi se kasnije proširila na veći deo evropskog kontinenta pogotovo tamo gde je postojala svest o uštedi energije i o zaštiti čovekove životne sredine. Danas u evropskim zemljama funkcioniše više stotina hiljada sistema koji koriste pelet kao gorivo. Radi se kako o kućnim instalacijama tako i o industrijskim sistemima za centralno grejanje i pripremu tople sanitarne vode kao i hibridnim sistemima koji kombinuju pelet kao gorivo u kombinaciji sa solarnom energijom ili drugim vidovima energije.

Postoji drveni i biopelet, poreklom od različitih vrsta drveta (bukva, hrast itd.) ili od biomase ( soja , pšenicna slama itd.) . Drveni pelet se dobija iz otpadnog drveta ili iz komada drveta različitog porekla. Biopelet je obično nešto slabije kalorične moći od drvenog bukovog peleta, osim biopeleta od soje. Kalorična vrednost 2 kg bukovog peleta odgovara kaloričnoj vrednosti 1 lit. lož ulja. Vlažnost peleta varira od proizvođača do proizvođača i iznosi od 4-12% vlage, kalorična moć je do 5,1 kWh/kg a ostatak pepela od 0,6-1,5%

Većina gorionika na pelet postižu stepen iskorišćenja oko 90% što je velika prednost u odnosu na ostala čvrsta goriva. Osim toga drveni pelet je ekološki čisto gorivo ( pakovano u manjim džakovima ) koje je lakše za skladištenje a zauzima manje mesta nego ugalj ili drva.

Zbog svog sastava i stepena iskorišćenja, količina pepela je daleko manja nego kod ostalih čvrstih giriva.
Još jedna od velikih prednosti gorionika i kotlova na pelet je njihova funkcionalnost. Automatsko zapaljenje i kasnije gorenje peleta, automatska regulacija, samočišćenje gorionika kao i korišćenje višednevnog i višenedeljnog rezervoara za pelet su mnogobrojne prednosti ovih gorionika. Osim duplog kotlovskog termostata regulacija se vrši i dnevnim ili nedeljnim sobnim termostatom (mogućnost rada tajmera i režima dan/noć) kao i senzorom spoljne temperature. U kombinaciji sa akumulatorom toplote gorionik na pelet omogućava još veću uštedu i produženi rok grejanja u odnosu na standardne sisteme. Sve ovo daje mnogo veći komfor u radu gorionika za korisnika.

Kod nas u Srbiji postoje sledeći modeli kotlova na pelet:

„Radijator“ Kraljevo TKAN model – čelični
„Termomont“ Šimanovci – TKU3 pelet – čelični
Feroli modeli GF N i GF NK sa pelet gorionikom – liveni

Takođe je moguće kupiti samo gorionik npr. u „Termomontu“ postoji njihov gorionik Termec cene od oko 135.000 dinara koji se montira na već postojeću peć čija se donja kotlovska vrata menjaju novim na koja se kači gorionik. Ili u istoj firmi prodaje se i Feroli P7 gorionik za cenu od oko 85.000 dinara koji se može nakačiti na peć Feroli GF N i GF NK ili peć „Viadrus“ U22s a rezervoar za pelet može da vam bude obično bure.

Prednost ovog načina grejanja je što imate peć na drva i ugalj ali i na pelet, te na taj način imate mogućnost da koristite više alternativnih načina grejanja, u skladu sa cenom pojedinih energenata.

ALI. Cena sistema nije jeftina te računajte na cenu kotla sa gorionikom od 200.000 dinara pa naviše, tako da i taj sistem ima neke nedostatke. Pelet ima stabilni cenu a da li će to biti tako pitanje je. Međutim ovde nema potrebe za akumulatorom toplote jer se sve odvija automatski a u nekim sistemima imate mogućnost višednevnog programiranja sistema da se sam pali i gasi po potrebi i zadatoj temperaturi.

Ovaj sistem mi je vrlo interesantan i za sada se vodi mrtva trka između onog prvog sistema grejanja, dakle klasična drva u livenom kotlu uz akumulator toplote ili pelet sistem, najverovatnije Feroli sa cenom od oko 200 – 230.000 dinara, ako se uspem protegnuti toliko, ali tada dobijam gusani kotao i pelet sistem.

Ja toliko. Uključite se i vi.

четвртак, 21. април 2011.

Ploča podruma

Da znate samo da na sve moguće načine pokušavam da razbijem „monotoniku“ pisanja bloga, pa bi bilo lepo da mi kažete kako mi ide. Dajte ljudi neki komentar tipa „čekamo svaki tvoj tekst izbalavljeni do struka“ ili „batali blog i piši knjige postaćeš milioner“. A ja da se malo uspijam. Malo samo.

Šalim se naravno. Danas je na redu bila ploča podruma. Pre nalivanja ploče krenulo se sa armaturom po ivicama ( nek mi stručniji oproste što ne koristim adekvatne izraze ). Slikao sam koliko sam mogao i trudio sam se da uhvatim radove iz što boljeg ugla, pa ne znam da li sam uspeo.

„Tajko“ mi je posle pričao da su se komšije krstile kada su videle koliko „gvojza“ bacamo u patos i kolikog su prečnika te armature. Kad sam došao kući sa posla, ja i drugar koga vidite dole na slici stojimo na placu, kad nam prilazi komšija par kuća od našeg placa pa me pita: „Je li reci ti meni da nećeš tenkove da nateruješ u podrum, jer toliko armature su ovi tvoji bacili dole da smo se krstili i levom i desnom“.

Nakon što su sve to pospremili došlo je na red nalivanje betona. E to je još jedan upitnik za komšije. A radi se o tome da su pravili beton za ploču podruma u razmeri 1:4. Šah – mat. Ko zna šta su jadni pomislili. Da možda ne gradim neki bunker, il može biti radim za CIA.

Daklem komentara je bilo kako mi kažu. Ali nema veze. U glavnom sam prezadovoljan organizacijom rada izvođača. Ljudi ćute i rade. Ne čuju se, što bi reko moj starac. Ali najbitnije rade kvalitetno i ne štede na materijalu.Kad su radili beton, sve su ručno radili što se vidi iz slika. Došli u 7.00 ujutro i do 13.00 završili sa postavljanjem armature i nalivanjem betona.

Po rečima „tajka“ potrošili su što bi Sremci rekli dvadeset pet metara cementa i deset kubika „šodera“. Za sad svaka preporuka od mene za rad i ozbiljan pristup poslu. Pogotovu što i ja imam svoj posao i jako mi je teško da u toku dana odsustvujem i dolazim na gradilište.

U jednoj od posebnih tema obradiću materiju grejanja i peći o kojima razmišljam, a sada ću samo reći da sam danas zvao firmu „Nivas“ iz Zrenjanina da se raspitam oko kotlova marke „Biasi“ i to modela koji se prodaju kod nas u Srbiji i to kotla „3 wood“ koji je klasični liveni trajnožareći kotao i kotla „Pirowood“ koji je jedini u svetu liveni pirolitički kotao. Čovek sa kojim sam pričao je super lik koji mi je polako i natenane objasnio i kakvom je kotlu reč i kako se ponaša u ekspolataciji što mi je vrlo bitno jer ipak naginjem ka livenim kotlovima u odnosu na čelične. Ali o tom potom.

Bilo kako bilo radovi se nastavljaju u subotu.

Svim čitateljima pozdrav i sretni uskršnji praznici. Hristos voskrese.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Posted by Picasa

среда, 20. април 2011.

Podrum

Poja'vla se grtal'caaaaaa!!!

Dođe čoek sa grtal'com i poče od rane zore da kopa. Negde oko 8.00 časova je krenuo i kopa, kopa, kopa... i tamo negde oko 14.30 časova iskopa podrum, a ekipica samo doradi i poravna krajeve i baci se na kopanje temeljnih stopa i svakavih čudesa.

Teško je to sve poslikati, baš sve faze, jer radim do 15.00 časova, pa čim dođem kući brzinsko presvlačenje ko Šojić, pa odmah na plac. Kad stignem tamo dobar deo posla bude odrađen a ja onda aparat u ruke pa ko paparaco fotografišem.

Bilo kako bilo danas je rađen kako sam gore naveo podrum, nanošen je šljunak i armatura, postavljane uzengije i pripremano je za sutrašnju betonažu ploče podruma.

Ljudi moji što je to duboko. A okolo gomile zemlje. Brda. Čak su morali da deo zemlje odvezu sa gradilišta jer se nije moglo. Smetalo. Deo su navezli kod komšija uz njihovo ljubazno odobrenje. Hvala im zaista zbog toga. Gledaću da im se odužim na svaki mogući način jer mi to zaista znači i jako držim do tih stvari da kada mi neko nešto pomogne ili učini ja to zaista umem da cenim i gledam da vratim.

Najbitnija stvar je da je komšija priključen na kanalizaciju a na slikama dole se u jednom momentu vidi njegova „bivša“ cev kako prolazi kroz moj podrum. Dobro je da smo njega prvog rešili i na taj način sam sada miran jer znam da tu nema više problema.

Naravno tu su i slike malog majstora.

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
Posted by Picasa